Natjecatelj u ironmanu odgovoran za svoju smrt?

Jučer sam nastupio na 3.kolu triatlon lige na popularnom Aquacity-u u Varaždinu. Već kad sam bio na 1.kolu morao sam staviti svoj potpis na jedan sasvim običan papir, a također se od svih ostalih natjecatelja traži kada nastupaju prvi puta da također pročitaju i potpišu ukoliko žele nastupiti.
Što piše uopće na tom papiru? To je neka vrsta potvrde kojom se organizator ograničava od mogućih nesreća tako da svaki natjecatelj svojim potpisom potvrđuje da nastupa na vlastitu odgovornost. U vezi s time našao sam jedan zanimljiv pravni slučaj koji je uzburkao vode Ironman organizacije (World Triathlon Corporation).

Barney Rice, ironman triatlonac je sudjelovao na Panama City Ironman-u u 11.mjesecu 2006.godine na kojem je doživio srčani infarkt. Barney je nakon drugog kruga plivanja izvučen iz Meksičkog zaljeva na obalu bez pulsa, uspješno je reanimiran i prebačen u bolnicu da bi nakon 3 dana preminuo. Kao uzrok smrti bilo je navedeno utapljanje, ali razvoj događaja vezanih uz njegovo odijelo doveo je u pitanje uzrok smrti. Obitelj je podnijela tužbu protiv organizatora natjecanja zbog nehajnog postupanja i potraživala iznos više od 75.000 $. Parnicu je vodio odvjetnik Brian Moore, blizak prijatelj i zastupnik obitelji Rice. Tužba je izvorno bila podnijeta državnom sudu, ali je slučaj proslijeđen na rješavanje Saveznom sudu, jer su 3 tuženika World Triathlon Corporation, North America Sports and USA Triathlon sa sjedištima u različitim državama. Nacrt tužbe za nehajno postupanje je sadržavao 4 bitne točke protiv World Triathlon Corporation, North America Sports, USA Triathlon i bilo koje druge osobe čija su djela i propusti prouzročila ili pridonijela uzroku smrti utapanjem.

 

Tužba je navodila da su organizatori triatlona nehajno i nemarno postupili u 9 taksativno navedenih slučajeva:

1.) da organizatori nisu na odgovarajući način nadzirali, čuvali, pratili ili osigurali područje gdje su natjecatelji plivali uključujući sve natjecatelje, a ne samo pokojnika;
2.) propust pravilnog i relativno sigurno organiziranog natjecanja u plivanju;
3.) propust glede nužnog postojanja odgovarajućih pravila i postupka koji uređuje hitne slučajeve poput utapljanja;
4.) nedovoljan nadzor na samom natjecanju;
5.) dozvolivši Riceu da pristupi samom natjecanju bez prisutnosti dovolnjog broja spasilaca i/ili osoba obučenih za pružanje prve pomoći ili davanje reanimacije;
6.) da se nije pristupilo dovoljno istraživanju vremenskih i oceanografskih uvjeta kako bi uvjeti samog natjecanja bili sigurniji i navođenju svih mogućih predvidivih šteta koje bi se mogle dogoditi;
7.) da se nije na odgovarajući način osigurala oprema kojoj je glavna svrha da služi spašavanju na moru;
8.) propust u nepostojanju posebnog programa upravljanja rizicima
9.) da nisu otkazali na vrijeme natjecanje kada se dogodio nesretni slučaj koji je pokazao da nije sigurno da se natjecanje nastavi;

U uvodnoj rijeći upučenoj poroti na glavnoj raspravi odvjetnik tuženih stranaka Larry Matthews je izrekao: "Žašto gospodin Rice nije jednostavno rekao potrebna mi je pomoć ako je osjećao da mu nije dobro? Ne može organizatore navedenog natjecanja tužiti za osiguranje područja gdje se pliva, jer samo plivanje u moru sadrži moguću prirodnu opasnost koja se ne može predvidjeti i na koju se katkad ne može utjecati." Također je izjavio: "Samo zato što je došlo do tragičnog događaja, to ne znači nužno da je uvijek uzrok nečiji nemaran čin. U konačnici odgovornost mora snositi samo gospodin Rice. Osim toga njega je nažalost pogodio tako intenzivan infarkt da je tijelo odmah počelo tonuti, a prvi plivač koji ga je vidio pozvao je službu za spašavanje koja je bila udaljena svega 30m. Zastupnik tužitelja će sigurno reći da je ekipa za spašavanje i instrument za reanimiranje morao biti već na samom brodu, a ne na obali, međutim medicinsko vještačenje je dalo mišljenje prema kojem bi nažalost svaka osoba koja bi doživjela takav infarkt kao gospodin Rice ne bi imala nikakve šanse preživjeti. Triatlon je, priznali mi to ili ne, ekstreman sport i mnogi natjecatelji ne poznaju dovoljno svoje fizičke mogučnosti i granice, osim toga rijetko koji natjecatelj odustaje, a npr. gospodin Rice je imao tetovažu na svom tijelu (never quit - nikad ne odustaj!).

 

Kopija žalbe

Osobno mi je žao da se dogodio takav tragičan događaj i da je gosp. Rice preminuo. Međutim, što bi bilo da ga je nesretnim slučajem npr. ugrizao morski pas i da je iskrvario prije nego su uspjeli doći po njega?

 

Triatlon je uistinu ekstreman sport i uvijek se ulazi u natjecanje na vlastiti rizik sa znanjem da bi se moglo i nešto dogoditi.

Write a comment

Comments: 0