Triatlon u vojnom sustavu

Ministar obrane RH Branko Vukelić uručio je 22. prosinca 2010. na Hrvatskom vojnom učilištu 'Petar Zrinski' ugovore o službi u Oružanim snagama RH u statusu djelatnog vojnika 19-orici vrhunskih sportašica i sportaša. Prijam sportaša i sportašica u djelatnu vojnu službu rezultat je Sporazuma o suradnji, unapređenju i razvoju športa u RH između MORH-a i HOO-a, koji je potpisan 3. rujna 2010. u MORH-u, a kojim se, između ostalog, predviđa i mogućnost zapošljavanja vrhunskih i kategoriziranih sportaša u MORH-u i OS RH. Sporazumom se, između ostalog predviđa slijedeće: mogućnost smještaja sportaša u vojno-športskim objektima tijekom sportskih priredbi, logistička potpora MORH-a HOO-u pri organizaciji športskih natjecanja, mogućnost zajedničkog planiranja gradnje, prenamjene i razvoja športskih objekata, zajedničko korištenje športskih objekata, mogućnost zapošljavanja vrhunskih/kategoriziranih športaša u MORH-u.
Nakon obuke, obveza sportaša biti će 15 dana godišnje u uniformi, u što će se računati i nastupi na Vojnim igrama i prvenstvima. Planirani su budući hrvatski jedriličarski centar u sklopu vojno-pomorske baze Lora, te hrvatski centar za olimpijske borilačke sportove u bazi Kovčanje na Malom Lošinju. Govoreći o mogućnosti zapošljavanja vrhunskih športaša, ministar je naglasio da je riječ o sportovima koji doprinose razvoju vojničkih vještina. Inače je riječ o praksi koju u nekim drugim zemljama odavno primjenjuju, npr. u susjednoj Sloveniji su sportaši tako uključeni u policiju, vojsku i carinu.

Naglašeno je da je riječ o sportovima koji doprinose razvoju vojničkih vještina. Ima li ovdje i triatlon svoje mjesto?

Prije par godina i triatlon je uspio ući u projekt 'Kadet Oružanih snaga RH' (cilj projekta je pomlađivanje hrvatskih časničkih kadrova) sa svojom predstavnicom, studenticom 3. godine kineziologije, Majom Marukić.

Sigurno i danas možemo pronaći vrlo izražajnu sponu triatlona i vojnih veza bez kojih možda ne bi bilo ni modernog triatlona.  Zapovjednik ratne mornarice John Collins, koji je sa suprugom Judy osnovao originalni Iron Man triatlon 1978. godine, Gordon Haller, John Dunbar, Henry Forrest imena su koja su nezaobilazna u povijesti triatlona, a svi oni su bili pripadnici američke vojske. U gotovo isto vrijeme bivši vojnik Moki Martin pokrenuo je i utrku Super Frog Half Ironman u blizini sjedišta gdje se održavaju treninzi pripadnika Navy Seal (otok Coronado u blizini San Diega). A da triatlon itekako ima svoju vojnu povijest gledajući i s međunarodnog aspekta dokazuje činjenica da su mnoge triatlonske zvijezde (Olivier Marceau, Thomas Hellriegel, Normann Stadler, Dmitrij Gaag) osvajali naslove prvaka dok su služili vojni rok u svojim domovinama. 

Od svojih početaka pa sve do danas triatlon kao sport je jako popularan u vojsci. Općenito vojska ima nekoliko kandidata koji bi mogli biti uvršteni u 'triatlonsku kuću slavnih'. Curtis Alitz (1978. diplomirao na West Point) trčao je 28:36 na 10.000 metara, a maraton 2:17 i uspio je pobijediti čak poznatog Scotta Tinleya 1984. na američkom triatlonskom prvenstvu. Inače Scott Tinley, Mark Allen, Dave Scott i Scott Molina su dominirali na triatlonskim utrkama desetak godina, a Tinley je pobijedio u Koni 1982. i 1985. Michael Hagen (1984. diplomirao na West Point) osvojio je čak 6 naslova prvaka američkog vojnog olimpijskog triatlona (1997-2002), a drži i svojevrsni rekord od 8:51 na Ironmanu u Austriji koji je završio kad je imao 40 godina. Heidi Grimm (1989. West Point) također je osvojila 6 naslova prvakinja vojnog prvenstva, a kada je 2006. pobijedila kao pripadnica američkog vojnog atletskog programa na prvenstvu u olimpijskom triatlonu (2h:09min), izabrana je za najbolju amatersku triatlonku te godine od strane časopisa Triathlete Magazine. Dok triatlonski svijet odlično poznaje Tima DeBooma (pobjednika svjetskog prvenstva u Ironmanu 2001. i 2002.) njegov stariji brat Tony je danas poznatiji kao triatlonski trener na West Pointu (bivši američki plivač i vaterpolo igrač) i uz mnoge pobjede tijekom karijere (koja je završila 2004.) pobjeđivao na prestižnim američkim triatlonima  St. Anthony's Triathlon i Chicago Triathlon, a pobijedio je i na Ironman Utah 2002. Već 11 godina u bazi Point Mogu u Kaliforniji održava se američko prvenstvo oružanih snaga u olimpijskom triatlonu (Armed Forces Triathlon Championship), a rezultati pokazuju da nema velikih razlika između najboljih profesionalnih triatlonaca i elitnih vojnih triatlonaca. Ove godine je nastupilo 79 elitnih triatlonaca, a pobijedili su James Bales (1h:46min) i Kathy Rakel (2h:00min). 

Na svjetskom prvenstvu u Ironmanu ove godine najbolji od vojnika bio je Robert Killian s vremenom 9h:30min. Kao predstavnik američke vojske svake godine može sudjelovati samo jedan triatlonac stoga biti izabran svakome triatloncu predstavlja izuzetnu čast. Ipak danas je na svijetu jedan od najpoznatijih vojnika - triatlonca, predstavnik američke mornarice Timothy O'Donnel koji drži rekord američkog vojnog prvenstva (ukupno je pobijedio na 6 prvenstva), predstavljao je SAD na 4 vojna svjetska prvenstva, 2 ITU svjetska prvenstva i sudjelovao na mnogim međunarodnim triatlonima. Nedavno je prekinuo vojnu karijeru kako bi se bolje pripremio za nastup na slijedećim Olimpijskim igrama u Londonu.

Međunarodno vijeće za vojni sport (CISM) osnovano 1948 godine je međunarodna  organizacija koja organizira razne sportske događaje za oružane snage 133 zemalja članica. Vojnici s bojnih polja susreću se u prijateljskom duhu na sportskom igralištu. Krajnji cilj je doprinijeti svjetskom miru ujedinivši oružane snage kroz sport sloganom 'Prijateljstvo kroz sport'. 

CISM godišnje organizira preko 20 vojnih svjetskih prvenstva u različitim sportovima u kojima zemlje članice mogu sudjelovati. Također organizira kontinentalna i regionalna natjecanja, a svake 4 godine održavaju se Vojne svjetske igre, a ove godine su održane i 1. Zimske vojne svjetske igre. Prve vojne svjetske igre održane su 1995. u Rimu (93 države natjecale su se u 17 različitih sportskih događanja za proslavu 50. obljetnice završetka 2. svjetskog rata). Četiri godine kasnije oko 7000 sudionika iz 82 zemlje sastalo se u Zagrebu, čime je i Hrvatska svojom organizacijom potpomognula daljnji razvoj vojnih igara. 2003. godine domaćin je bila Italija, a 2007. godine održale su se do sada najveće vojne igre u Indiji gdje je sudjelovalo rekordan broj od 101 država sudionica. 

Pete svjetske vojne igre održat će se slijedeće godine u Brazilu (16-24.2011. Rio de Janeiro), a svjetsko vojno prvenstvo u triatlonu održat će se 24.7.2011. godine. One će biti najveći  vojni sportski događaj do sada   u Brazilu. Igre će okupiti 8000 sudionika, očekuje se oko 6000 sportaša iz preko 100 zemalja, a natjecat će se i u nekim sportovima po prvi puta poput odbojke na pijesku. U sklopu Svjetskih vojnih igara 1999. u Zagrebu organizirano je vrhunsko natjecanje u triatlonu na Jarunu što je utjecalo na jači razvoj triatlona u Hrvatskoj. Francuz Sylvain Dodet i Austrijanka Jasmine Haemmerle bili su pobjednici triatlona na Jarunu. Dodet je pobijedio s vremenom 1h:58 min., a Haemmerle za 2h:07min. Tada je nastupila i po 1. puta muška hrvatska reprezentacija (Maurizio Nišlić, Nikola Borić i Dejan Patrčević), a ubrzo nakon završetka prvenstva osnovan je Triatlon klub Petar Zrinski. I hrvatska vojska ima Ironman vojnike, desetnik Dario Ivanagić (nastavnik na splitkom vojnom učilištu) i kapetan korvete Deni Dumanić završili su Ironman u Poreču (Memorijal Marijan Pedišić).

Zadnje, 15. svjetsko vojno prvenstvo u triatlonu  održano je 2008. godine u Estoniji. Od elitnih vojnih triatlonca najbolji su bili njemački triatlonci (Andreas Raelert - 1h:49min, Maik Petzold i Steffen Justus), nastupili su i slovenski triatlonci (najbolji s 29.mjestom bio je David Pleše - 1h:56min, Cebin, Petchik, Kromar, Sajevec) dok hrvatskih predstavnika nije bilo. Inače Slovenija sa svojom 'Športnom enotom' u Slovenskoj vojsci je svjetski priznati model spajanja sporta i vojske. Slovenska vojska ima trenutno 14 sportskih reprezentacija, a slovenski sportaši zaposleni u vojsci mogu se natjecati u čak 27 sportova. U triatlonu imaju osvojeno 3.mjesto ekipno (svjetsko prvenstvo 2002, Otepaa, Estonija; Pečnik, Močnik i Seme), a Helena Javornik je na svjetskom prvenstvu u maratonu 2005. pobijedila s 2h:32min. što je tada bio novi rekord vojnih prvenstava u maratonu.

Pobjednici zadnjeg, 4. CISM vojnog europskog kupa (Sassenberg Feldmark Triathlon, 1.8.2010. - 1,3km, 46km, 10km) su belgijski triatlonci i poljske triatlonke. Belgian Military Triathlon Team (Tim Jacobs, Hans Moonen i Filip Phillips) smatraju se ozbiljnim kandidatima koji bi mogli iznenaditi u Brazilu slijedeće godine. Švicarska će biti domaćin svjetskog vojnog prvenstva u triatlonu 2012. godine.

Iako je triatlon među najmlađim sportovima već je postao važan dio sportske tradicije na mnogim svjetskim vojnim akademijama uključujući i na najpoznatijoj - West Pointu budući da se odlično uklapa s vojnom prirodom i svrhom, jer da biste postali uspješan triatlonac morate biti disciplinirani i držati se svakodnevnog rasporeda, a isto je tako i s vojnom obukom. Uvrstiti 14 do 18 h treninga tjedno pored učenja i svih ostalih obveza na akademiji zahtijeva odlično upravljanje vremenom i savršenu organiziranost, a triatlonci izvodeći različite vježbe pokazuju i brže snalaženje u rješavanju vojnih problema. Upravo zbog toga West Point ima već dugi niz godina otvorena vrata triatloncima kao sportašima neovisno da li se radi već o profesionalnim nacionalnim sportašima ili triatloncima koji tek zadovoljavaju uvjete običnih vojnih kadeta.

Nick Dason (kapetan američke vojne akademije u triatlonu) takvu politiku vojne akademije jednostavno obrazlaže: 'Vojska jednostavno traži ljude koji su skloni ići za različitim psiho-fizičkim izazovima, a sportaši u izdržljivim sportovima znaju kako treba izdržati u određenim težim trenucima u čemu se vidi jasna korelacija triatlona i radnog mjesta u vojsci.' 

5. Svjetske vojne igre 2011.  
Conseil International du Sport Militaire (CISM) - Triathlon