Prije 2 tjedna održalo se prvenstvo Hrvatske u olimpijskom triatlonu u Splitu na plaži Bene na Marjanu. Triatlonska utrka nazvana Marjanski đir ove godine se održala po četrnaesti put, a ove godine posebno u znak sjećanja na tragično preminulog člana Triatlon kluba Split, Ivicu Radeljića. Ivica Radeljić, triatlonac, biciklist te dvostruki državni prvak u maratonu i brdskom trčanju preminuo je 14. listopada 2011 godine. Ivica je svakog dana iz Stobreča biciklom išao na posao u Lovreć i nije mu bio problem svaki dan proći tih 100 kilometara, no tog kobnog dana na njega je naletio vozač automobila koji je pretjecao drugi automobil.
Treninge u drugom dijelu sezone podredio sam toj utrci i kroz malo više od mjesec dana priprema nakon utrke u Velenju uspio sam odraditi gotovo svaki trening. Na početku sezone planirao sam triatlone u Splitu i u Supetru na otoku Braču kao triatlonska natjecanja na moru i posebno sam se veselio tom natjecateljskom odmoru što mi je ujedno i bio velik motiv da disciplinirano odrađujem intenzivne ljetne treninge.
Start utrke je bio u 13h, a vrijeme je bilo pakleno, vruče, 35 stupnjeva. Plivalo se 2 kruga od 750 m u trokut bez izlaska iz mora što je meni puno bolje nego kad se ulazi u drugi krug sa skokom. U prvom krugu sam krenuo malo rezervirano i cijelo vrijeme sam plivao i utrkivao se na 100m sa Damjanovićem i nekoliko puta smo se izmjenjivali tko će voditi. Već na ulasku u drugi krug je dosta jako pojačao i otišao mi je na desetak metara, međutim nisam ga htio stići, već sam taktizirao i plivao za njim, jer nisam mogao dobro vidjeti bove pa sam mislio kako ću do prve bove koristiti njegovu zavjetrinu, a onda ću ubrzati i pobjeći mu. Kako ga nisam napadao, već sam ga pustio da pliva ispred, primjetio sam da nam malo pada tempo i da na 15m iza nas plivaju Šustić i Kasović. Malo prije prve bove naglo sam ubrzao, prestigao Damjanovića i plivao sam do izlaska. Činilo mi se po vremenu da je bilo dosta duže od 1500m.
Izašao sam iz mora puno odmorniji i jako sam se veselio dosta zahtjevnoj biciklističkoj stazi na Marjanu, jer sam znao koliko sam trenirao brda i koliko sam spremniji nego prije. Vozilo se 5 krugova po 8km i već mi je na početku bilo čudno kad me stigla neka grupa koja je bila krug ispred i kad sam prebrzo ispao. Još sam jednom imao priliku voziti u grupi u 4. krugu, ali i tu sam prebrzo ispao. Uglavnom većinu sam vozio sam, ali na to sam i bio spreman. Imao sam očiti problem s pozicijom na biciklu, no nema smisla da sad o tome pričam da se to shvati kao alibi. Jednostavno i kratko totalno sam podbacio na biciklu. Po svim kontrolnim treninzima koje sam vozio uglavnom sam na sličnim konfiguracijama imao sam bolje prolaze i ukupno vrijeme na 40km. Tako sam bio razočaran vremenom na biciklu da sam već nakon 2 kruga dobrog osjećaja na trčanju počeo padati u tempu i samo sam htio da završim čim prije tu utrku. Sam rezultat me nije zadovoljio, ali kroz par dana samorazmišljanja i prevrtavanja filma u glavi shvatio sam kako bar mogu biti iskreno zadovoljan sa osjećajem cjelokupne forme u koju sam se uspio dovesti na kraju ove prve sezone kada sam prvi puta više intenzivnije trenirao nego prije.
Write a comment