Od olimpijskog triatlona u Velenju imao sam jedan lagani tjedan, a u ostalima dosta intenzivno nastavljam s pripremama za prvenstvo Hrvatske u olimpijskom triatlonu koje će se održati 18.kolovoza
u Splitu. Kao dio priprema odradio sam prije 2 tjedna i 'Zagorski triatlon' u Gornjoj Stubici. Kako se bližila sama utrka u nedjelju 22.srpnja vremenska prognoza nije bila uobičajena za ljetno
vrijeme krajem 7.mjeseca. Izraziti pad temperature i kiša dva dana prije bili su glavni uzrok što se na ovu popularnu triatlonsku utrku odazvalo puno manje ljudi nego prethodnih sezona.
Zagorski triatlon organizira Triatlon klub Rudolf Perešin iz Gornje Stubice, a nakon što je prošle godine utrka bila prvenstvo Hrvatske u
sprint triatlonu ove godine je utrka bila otvorenog tipa odnosno nije se bodovala za kup Hrvatske.
Nakon olimpijskog triatlona u Zagrebu planirao sam taj vikend zapravo odraditi polu-ironman u Austriji, ali iz financijskih razloga i poslije savjetovanja s trenerom odlučio sam izostaviti
tu utrku i promijeniti plan. Nekoliko dana su mi i lutale misli da li bi ipak otišao u Austriju, ali kako sam osjetio da mi to stvara samo nepotrebnu nervozu na treninzima, brzo sam napravio rez
u glavi i krenuo dalje.
Triatlon u Gornjoj Stubici ima dvije tranzicije tako što se plivanje održava u Bedekovčini (udaljenost 20km), a zatim se sa biciklima vozi do Gornje Stubice gdje se trče dva kruga okolo mjesta sa
ciljem na glavnom trgu. Vrijeme je bilo oblačno, a nakon što smo ukrcali bicikle u kamion koji nam je prevozio bicikle do Bedekovčine, krenuli smo s organiziranim autobusnim prijevozom do starta
plivanja. Kad smo stigli u Bedekovčinu i smjestili bicikle u tranziciju počela je padati kiša koja nas je hladila 1h do samog starta. Taj 1h je, na sreću, brzo prošao uz druženje s ostalim
natjecateljima sklanjajući se od kiše ispod drveća i zagrijavanje trčanjem oko jezera.
Kad sam se vozio iz Varaždina razmišljajući da li sam uzeo svu opremu koja mi treba, shvatio sam da na ruci nemam sat. Prvo me oblio hladan znoj ne toliko zbog toga što su se natjecati bez sata,
već nisam bio više siguran da li sam ga možda izgubio. Sat sam ostavio kod kuće, a natjecao sam se prvi puta nakon dugo vremena bez njega. Na kraju mi nije ni nedostajao i imao sam do samog cilja
odličan osjećaj u vezi tempa.
Start plivanja je bio specifičan i do sada sam prvi puta doživio na nekom sprint triatlonu takav start izvan vode. Prozivalo nas se po brojevima, imenom i prezimenom i svatko je stao na plavi tepih, na mjesto svojeg broja. Stao sam pored pobjednika i jednog od najboljih hrvatskih triatlonaca, Matije Lukine i braće Turčić iz lokalnog triatlonskog kluba. Prije starta smo se rasplivali u Bedekovčanskom bajeru i kad smo čekali start kišica nas je zalijevala i svi smo jedva čekali da ponovno skočimo u topli bajer. Plivali smo 2 kruga oko 3 bove smještene u trokut u smjeru kazaljke na satu, ali po rezultatima smo zaključili da je plivanje bilo dosta duže od 750m, po nekima i blizu 1000m. Svi su startali tako jako samo da se ne smrznu vani, a do prve bove se plivalo tako jakim tempom kao da se pliva samo jedan krug. U prvom krugu sam plivao jače, a onda u drugom sam plivao tempom kojim plivam na olimpijskim triatlonima ili polu-ironmanu. Izašao sam pola minute nakon Čižića, a 1min. brže od sljedećeg natjecatelja. Dosta brzo sam napravio tranziciju i počeo sam voziti. Prošle sezone sam se natjecao na toj stazi i znao sam točno kako ide, i znao sam da nakon par km brzo dolazi skretanje sa glavne ceste na cestu koja vodi po selima do Gornje Stubice. Mogao sam i očekivati da će na tom skretanju biti dežurni redar koji će preusmjeravati promet, ali u jednom trenutku sam pomislio kako sam možda trebao ranije negdje skrenuti i okrenuo sam se. Vozio sam oko 1km natrag kad sam vidio Kišićeka u suprotnom, pravom smjeru koji me gleda i pita me gdje ja idem. Brzo sam se okrenuo opet u onaj početni smjer i shvatio da sam trebao tada još 500m voziti i da bi tek tada vidio to skretanje. Sa Kišićekom sam radio odlične brze izmjene oko 10km, a onda na mjestu gdje je asfalt jako loš on se odvojio na 10m, pokušao sam ga na zadnjim usponima stići, ali mi nije uspjelo. Tako da sam drugu polovicu vozio sam. Imao sam osjećaj da mogu i sam brže voziti, ali malo sam usporio zadnje km i taktizirao kako bi bolje trčao nego prije. Osim toga, cesta je bila dosta skliska zbog kiše, a znao sam da će trčanje zato biti idealno. Trčao bih i brže, ali nisam mogao izdržati u prvom krugu da ne stanem i obavim brzo pišanje. Iako sam to napravio prije starta, vjerojatno zbog hlađenja vani prije prozivanja mi je opet postalo sila. Taman kad sam krenuo opet trčati, stigao me Darko Škevin kojem je to bio drugi krug tako da sam s njim držao njegov tempo do njegovog ulaska u cilj, a ja sam onda još istrčao i drugi krug.
Prošle sezone na toj stazi na prvenstvu Hrvatske u sprint triatlonu završio sam s vremenom 1h:32min., ove sezone ušao sam u cilj nakon 1h:22min.
Rezultati
Fotografije 3sporta.com
Video Zagorski triatlon 2012.
Write a comment