Marijan Pedišić

Ovu subotu (18.lipnja) održati će se jubilarni, 15. Zagreb Open 2011 na Jarunu koji je ujedno i Memorijal Marijana Pedišića. Prvenstvo Republike Hrvatske i prvenstvo grada Zagreba u olimpijskom triatlonu, natjecanje u supersprint triatlonu, dobrotvorna utrka građana ('Triatlon za sve') i paratriatlon održati će se u čast jednog od najboljih hrvatskih triatlonaca svih vremena kojega se smatra i jednim od utemeljitelja triatlona u Hrvatskoj.

Triatlon sam zavolio i taj sport u ove 2 godine me toliko ispunjava da mi je i teško zamisliti da se ne bavim njime. Prije točno godinu dana kada još nisam ni imao blog odlučio sam napisati svoj prvi tekst. Kako se bližilo upravo to natjecanje u Zagrebu koje nosi naziv preminulog gospodina Pedišića, a ja sam bio početnik koji se natjecao u prvoj sezoni, napisao sam tekst u čast čovjeka i sportaša kojem sam želio, da citiram Dejana Patrčeviča, 'odati poštovanje za sve što je učinio za triatlon u Hrvatskoj'. Želja mi je bila da i moji kolege sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, fakulteta kojeg je uspješno završio i Marijan Pedišić, saznaju u nekoliko rečenica o legendi hrvatskog triatlona i sporta općenito u ne tako dalekoj hrvatskoj sportskoj povijesti. Danas, godinu dana poslije, kao malo iskusniji triatlonac (bar se tako nadam..) pripremam se i veselim se svojem drugom nastupu na Memorijalu i osjećam potrebu da malo osvježim taj prošlogodišnji tekst ususret festivalu hrvatskog triatlona.

Marijan Pedišić - Peda bio je ne samo veliki i uspješan triatlonac, već je i slovio za jednog od najsposobnijih i najkvalitetnijih hrvatskih odvjetnika.Prije nego je postao odvjetnik bio je istražni sudac i predsjednik jednog odjela tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu (danas Županijskog suda), a široj javnosti je bio najpoznatiji po svom sudjelovanju u odvjetničkom timu glede obrane generala Ante Gotovine. Tvrdio je  kako mu zbog zaljubljenosti u sport, odvjetnički posao ne trpi, a za natjecanja je koristio godišnji odmor. Trenirao je 4-5 sati dnevno, što je uz 8 satno radno vrijeme nije baš lako. No, uz dobru organizaciju sve se može - govorio je. Prije posla odrađivao je dio treninga, obično je to plivanje, a ostalo nakon posla. Plivao je s plivačima, trčao s trkačima, a bicikl vozio s biciklistima. U sportski je život zakoračio vrlo rano, kao član prve generacije službene plivačke škole, ustanovljene 60-ih godina u Zagrebu. U školi koja je značila početak plivačkog buma na ovim prostorima, mladi je Pedišić napravio svoje prve sportske korake i formirao se u športaša kakvog će ga pamtiti. I već u to doba, kao član Plivačkog klub Mladost, ostvaruje neke rezultate za pamćenje. Prvi, kao osamnaestogodišnjak, 1973. godine u Dubrovniku ruši rekord Veljka Rogošića na 1500 m u bazenu, "bazenskom maratonu" (a Rogošić je u to vrijeme u dugoprugaškom plivanju zaista bio svjetska klasa). Nakon što je prestao s daljinskim plivanjem, s grupom bivših plivača nastavio se baviti sportom.Ekipa na čelu sa Marijanom i Borkom Prvanom slučajno je 1985. godine vidjela u novinama da se na Bledu u Sloveniji održava natjecanje u triatlonu te su za to natjecanje kupili prve bicikle. Bio je to dosta zahtjevan triatlon za njihov prvi dodir s novim sportom  -  2 km plivanje,  64 km bicikl i 15 km trčanja, za koje je bio potreban puno ozbiljniji trening nego što su ga oni imali do tada. Uz prave muke i velike krize ipak su uspješno završili to svoje prvo natjecanje i prva reakcija svih je bila  - nikad više. Međutim, već pri povratku razmišljalo se o treniranju. Slijedeće ljeto su organizirali i prve zajedničke triatlonske pripreme na otoku Pašmanu da bi iste godine u rujnu prvi puta nastupili u inozemstvu (Fushl See nedaleko Salzburga) čime je njihov nastup zapamćen kao prvi nastup Hrvata na nekoj inozemnoj utrci u triatlonu. Koliko su ozbiljno krenuli svim snagama govori i činjenica da je već 1987.godine organiziran i prvi triatlon u Hrvatskoj, u Rovinju. Ubrzo je slijedio iste godine i prvi nastup Hrvata na prvenstvu Europe (jasno u sklopu tadašnje reprezentacije Jugoslavije) gdje je Marijan Pedišić zauzeo 80 mjesto, a Borko Prvan 86, ali je Borko, nažalost, diskvalificiran zbog vožnje u zavjetrini jer tada prema pravilima takva vožnja bila strogo zabranjeno.
Nekoliko godina kasnije (1992.godine) obojica su nastupili kao prvi Hrvati pod hrvatskom zastavom na popularnom Ironman natjecanju u Rothu (Njemačka) gdje su ušli u cilj nakon 9h i 52 min. (Pedišić) i 10h 33 min (Prvan). Inače, Ironman triatlon je dobio naziv od engleskih riječi iron (željezo) te man (čovjek); u slobodnom prijevodu čelični čovjek s aluzijom na snagu i čvrstoću koju mora imati natjecatelj u tom sportu.
Riječ je o natjecanju u dugom triatlonu na slijedećim dionicama: 3,86 km plivanja, 180 km bicikle i 42,195 km trčanja, a nastao je kao je nastao kao rezultat prepirke trojice prijatelja (vojnik John Dunbar, mornarički časnik John Collins te trener fitnesa Gordon Haller) oko toga tko je najspremniji sportaš kad se usporede tri pobjednika različitih natjecanja koja su se tih godina održavala na Havajima: 'The Waikiki Rough Water Swim' (2.4 milje plivanja), 'Oahu Bicycle Race' (112 milja bicikle), te 'Honolulu Marathon' (maratonska utrka). Utrka koja je kombinirala ta tri natjecanja je održana 18. veljače 1978 godine na otoku Oahu, i prvi pobjednik je bio upravo Gordon Haller. Kasnije je utrka premještena u mjesto Kona gdje se svake godine održava svjetsko prvenstvo koje se smatra najcjenjenijim natjecanjem poslije Olimpijskih igara u triatlonu. Za one koji ne znaju triatlon je u programu Olimpijskih igara od 2000. godine (Sydney - Australija), i od tada je standarni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikl, 10 kilometara trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i 'olimpijski triatlon'.

Samo godinu dana poslije njihovog prvog iskustva na Ironmanu uslijedio je povijesni nastup Marijana Pedišića na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima gdje je zauzeo odlično 12. mjesto u kategoriji M35 stigavši do cilja nakon 9h 34 min. i 12 sek.
Ironman na Havajima - najstariji, najteži i najljepši triatlon. Svake godine iz zaljeva Kailua Bay 1500 vrhunski pripremljenih sportaša i sportašica spremno je za start najiscrpijujuće triatlonske utrke na svijetu. Pred njima je put od 3.9 km bistre vode Tihog oceana i ukupno 222 km užarenog asfalta /180 km na biciklu i 42,2 km najteže atletske discipline - maratona.
Marijan Pedišić uvijek će biti zapamćen kao prvi pravi hrvatski "čelični čovjek"! U svojem intervju kasnije je pričao kako nastupiti na Havajima je cilj svakog triatlonca, a njemu osobno je bio znak i potvrda da je uspio ostvariti svoj životni san za koji se pripremao još od onog prvog iskustva na Bledu, 9 godina ranije.. A za Hrvatsku je to bio izuzetno značajni trenutak jer je na jednom svjetskom prvenstvu već bila prisutna tada mlada država te je hrvatska zastava 3 tjedna visjela na svim javnim institucijama na Havajima. U prilog tom velikom uspjehu govore nekoliko općepoznatih činjenica. Onaj tko nije odlično fizički i psihički pripremljen za takvo natjecanje, nema šanse završiti Ironman. To ne znači samo dugomjesečni trening, već i način života mora biti posve podređen tom natjecanju.
Osim Marijana Pedišića na Ironmanu na Havajima natjecali su se i uspješno ga završili i Željko Bijuk (2001. godine - 10h i 19min., više: 'San postao stvarnost' ) i Dejan Patrčević koji je 2008. godine na svjetskom prvenstvu na Havajima ušao u cilj nakon 8h 54 min.19 sek. kao ukupno 24. i tako postavio novi hrvatski rekord na Ironmanu na Havajima, a  2009. godine utrku je ponovno uspješno završio nakon 8h 59min.53 sek. kao ukupno 29. natjecatelj!
Inače, aktualni hrvatski rekord na nekom Ironman natjecanju (Ironman Austria 2008.godine) drži Dejan Patrčević - 8h 28 min.4 sek. Aktualni svjetski rekord u Ironmanu na Hawajima postavljen je 1996. godine od belgijskog natjecatelja Luca Van Lierdea ( 8h 4min. 8 sek.) dok kod žena drži rekord Christine Ann Wellington iz Velike Britanije kada je prošle godine pobijedila u njemačkom Rothu, popravila vrijeme od starog rekorda postavivši novo rekordno vrijeme (8:19:13).

Marijan Pedišić preminuo je 24.listopada 2007. godine nakon duge i teške bolesti. Poslije njegove smrti njegov prijatelj, preminuli Ivo Pukanić pomogao je sa svojom tvrtkom (NCL Media Grupa) i tvrtkom Siemens u osnivanju Zaklade za edukaciju onkologa. Zaklada sa sjedištem u Zagrebu je osnovana sa svrhom promicanja i poticanja intelektualnog usavršavanja mladih liječnika i znanstvenika starosti do 45  godina, pomoćnog medicinskog osoblja i studenata u Republici Hrvatskoj na području onkologije, te pružanja financijske pomoći u provođenju svih drugih projekata od interesa za ostvarivanje svrhe Zaklade. Statistike govore kako se u Hrvatskoj dnevno registrira 65 novooboljelih od karcinoma. U Hrvatskoj gotovo da nema obitelji koja se nije suočila s rakom i upravo zato ljudi žele da se svi založimo i poduzmemo sve što bi pridonijelo sprječavanju, ranom otkrivanju i uspješnom liječenju te bolesti.

Oni koji su ga poznavali pričaju kako Peda nije bio velik samo po svojim sportskim rezultatima i izuzetnoj odvjetničkoj karijeri. Bio je istinski sportaš duhom - discipliniran, uporan, strpliv, dostojanstven i za čovjeka njegovog statusa neobično samozatajan. Ljubav prema sportu koju je u sebi posjedovao i zadivljujuća životna disciplina koje se neprestano držao davali su izvrsne rezultate u svemu čega se prihvatio: triatlonu, duatlonu, skijaškom, nordijskom, planinskom, cestovnom trčanju te u najrazličitijim multisportskim kombinacijama i inovacijama koje je njegov trening partner, rival a prije svega prijatelj, Borko Prvan neprestano smišljao. Uvijek u formi i najboljoj opremi, zračio je prijateljstvom i pozitivnošču istinskog pravog športaša. Svojim malenim koracima možda nije bio ni svjestan da je istodobno i stvarao triatlonsku povijest i uspješno krčio put triatlonskoj budućnosti Hrvatske koja je danas okupljena oko dvadesetak triatlonskih klubova. Prije petnaestak godina u organizaciji Triatlon kluba Zagreb (čiji je i Pedišić bio jedan od osnivača) organizirano je prvo državno prvenstvo u sprint triatlonu na Jarunu, a Marijan Pedišić postao je prvi službeni hrvatski triatlonski prvak i to na mjestu gdje će poput njega za nekoliko dana, u subotu 18.lipnja startati mnogi triatlonci Hrvatske i susjednih država kojima je Marijan Pedišić - Peda onaj koji je bio i ostao uvijek prvi i to ne samo na listu papira, već zasigurno i u mislima i sjećanju.
Marijan Pedišić je za života ne samo energično branio pravo, već se i zalagao za pravednost u sportu kroz svoj triatlon stoga kao mladi triatlonac pozivam sve koji vole ovaj sport da dođu ako mogu na Jarun 18.lipnja i da barem podrže budućnost ovog atraktivnog sporta, za što se borio Peda ili da probaju nastupiti na nekoj od utrka i pokušaju već ovu subotu ostvariti možda svoj 'mali' životni i sportski san...

Više informacija:
Memorijal Marijan Pedišić - 18.6. 2011. 
Dejan Patrčević: 'Pozdrav Marijanu Pedišiću'
Nikola Borić o Marijanu Pedišiću (galerija fotografija)