Žene su uključene u amaterska i profesionalna natjecanja u gotovo svim sportovima - slažete li se?
'Pobijedila je, ali još kad bi skinula koju kilu, bila bi brža!' - Jeste li čuli kada novinara s ovakvim komentarom?
Neravnopravan tretman žena i muškaraca u sportu te podjele na muške i ženske sportove izranjaju iz predrasuda koje usvajamo tijekom odrastanja i odraz su ostataka patrijarhalnog društva u
kojem živimo. Sama imenica 'sport' jest muškog roda, no bilo bi prenaivno okriviti gramatiku za još uvijek predvladavajući stav da je muškarcu mjesto na igralištu, a ženi u kući. U suprotnom
muškarac koji nije talentiran za sport i ne pokazuje interes za sport je nemuževan, a žena koja se bavi sportom muškobanjasta. Ne čudi stoga podatak da je u 3543 sportske udruge, koliko ih je
registrirano u Hrvatskoj prema podacima iz 2006., aktivno bilo samo 20% žena..? Danas na upravljačkim pozicijama u hrvatskim sportskim udrugama samo je 1% žena?!
„Velika je predrasuda kod roditelja čije kćerke pokažu želju za treniranjem nogometa, ne žele ih upisati jer smatraju da će biti muškobanjaste“, rekla je Gordana Sobol, saborska zastupnica i
predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova te predsjednica ženskog nogometnog kluba Agram. Često se tvrdi kako su zbog svojih tjelesnih osobina žene i muškarci samim rođenjem preodređeni za
različite poslove i vrste aktivnosti kojima se mogu baviti. Ali npr. u Njemačkoj, u kojoj se nogomet već stoljećima veže uz muškarce, nogometom se bavi više žena nego muškaraca!
Kroz ljudsku povijest atletska natjecanja smatrana su kao isključivo 'muški posao', a drevne olimpijske igre žene nisu mogle ni gledati, a kamoli se natjecati. Iako danas razina sudjelovanja žena
još uvelike ovisi o određenoj državi i sportu, sport ženama pripada globalno, a čak u nekoliko slučajeva kao što je tenis i umjetničko klizanje brojčano ih je veći broj od njihovih muških
kolega.
Žene sudjeluju na modernim olimpijskim igrama od 1900. godine. Edith Cummings je bila prva žena sportaš koja se pojavila na nekoj naslovnici časopisa što je predstavljao veliki korak u budućnost
ženskog sporta.
Biciklizam je učinio više za emancipaciju žena nego bilo koji
drugi sport. Susan Brownell Anthony je jednom izjavila: "Ja stanem i radujem se svaki put kad vidim ženu kako vozi bicikl. Ništa ne daje ženama takav osjećaj slobode i
samostalnosti kao vožnja na 2 kotača!"
Tek kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća nekoliko žena je dobilo društveno priznanje za svoj sportski talent što je kasnije
bilo od velikog utjecaja u većem prihvaćanju žena kojima je sport isključivo profesionalno zanimanje. Joan Weston je jedna od prvih najbolje plaćenih sportašica. Međutim, stvari su se bitnije
počele mijenjati u tom pravcu tek 1973. kada je Billie Jean King pobijedila Bobby Riggsa (pobjednika Wimbledona) u meču poznatijem kao 'The Battle of the
Sexes'.
Ekipni ženski sport je počeo biti popularan tek s početkom 90-ih godina, posebno zbog ženske košarke i nogometa. Kasnije su
neke ženske sportske lige postale još više popularnije ponajprije iz financijskih razloga kako bi opstalo sportsko tržište kao npr. WNBA iz NBA ili populariziranje ženskog boksa u nadi boljeg
privlačenja publike.
Praktično priznavanje osnovnih fizioloških razlika među spolovima nije sprječavalo razvoj visokog profila sportašica u mnogim
ostalim 'povijesno muškim sportovima' kao što su golf, maraton ili hokej na ledu. Danas u 21. stoljeću više nije upitnik iznad sudjelovanja žena u nekom sportu, ali još u odnosu na
profesionalne muške sportaše žene su slabije plaćene za svoje uspjehe.
Ženski sport da bi došao gdje je danas često je morao imati i potvrde u zakonskoj legislativi. Jedno od ključnih odredbi u
američkoj sportskoj pravnoj povijesti je glava IX. amandmana koji se tiće jednakih mogućnosti u obrazovanju iz 1972. koja danas nosi ime kongresnice Patsy Mink:
'Nijedna osoba u Sjedinjenim Američkim Državama neće, na temelju spola, biti isključena iz sudjelovanja, biti
odbijena od privilegija ili podvrgnuti se diskriminaciji prema bilo kojem programu edukacije ili aktivnosti koje primaju saveznu financijsku pomoć..'
Međunarodna radna skupina za žene i šport (The International Working Group on Woman and Sport - IWG) osnovana je 1994. nakon 1. svjetske konferencije o ženama i sportu održanoj u
Brightonu. IWG je nezavisno koordinacijsko tijelo koje čine predstavnici ključnih vladinih i nevladinih organizacija iz različitih krajeva svijeta. Vizija je da se
ostvari održivi uvjeti koji omogućavaju razvijanje sportske kulture i vrijednosti i što veću uključenost žena u svakom aspektu sporta. Misija je biti katalizator za promicanje i jačanje
žena i sporta globalno. Međunarodni olimpijski odbor je 1995. ustanovio radnu grupu koja se bavila ženama u sportu.“ 2004. mijenja naziv u Komisija te „potiče i ohrabruje promociju žena u
sportu na svim razinama i u svim strukturama u skladu sa implementacijom principa jednakosti muškaraca i žena“.
Španoljska uvjetno rečeno već nekoliko godina najviše prednjači u borbi za prava i promicanje žena u sportu. Pored
priznavanja obveza iz Povelje UN, Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije UN o ukljanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama te prethodne iscrpne vlastite sportske
legislative donijela je nedavno i manifest o jednakosti i sudjelovanju žena u sportu ('Manifiesto por la Igualdad y la Participación de la Mujer en el Deporte'): 'Očit je društveni napredak žena u svim područjima, ali unatoč prividnih jednakih mogućnosti između muškaraca i žena, još uvijek
postoje prepreke toj jednakosti. Sport, kao potpuno integrirana djelatnost u našem društvu, nije stranac u ovoj stvarnosti... Mi želimo budućnost s više žena koje uživaju u sportu i koristi koje donosi, i općenito veći broj žena koje sudjeluju u svim aspektima fizičke aktivnosti i
sporta: smjeru i menadžmentu, treningu, arbitraži, novinarstvu, obrazovanju, istraživanju u sporta.'
Shvaćajući važnost odluke Europskog parlamenta (A5-00167/2003 od 21. svibnja 2003.) upućene državama, organizacijama i
europskim institucijama osnovala je posebnu 'Komisiju Žene i Sport' -
'La Comisión Mujer y Deporte' koja postavlja slijedeće osnovne ciljeve:
- strukturiranje pitanja glede žena u sportu;
- promicanje sudjelovanja žena u školskom i sveučilišnom sportu i u rekreaciji
- osiguranje jednakog tretmana i jednakih sportskih prava i visokih standarda kako u amaterskom tako i u profesionalnom sportu;
- osiguranje i briga za zdravlje svih sportašica neovisno o statusu;
- povećati sudjelovanje žena u donošenju odluka u sportu;
Svjesni težine i slojevitosti pitanja s
kojima se žene općenito suočavaju u društvu, a posebice njihova mjesta, položaja i uloge u sportu te prihvaćajući inicijativu Međunarodnog olimpijskog odbora da se ženama osigura ravnopravnost u
svim područjima djelovanja, aktivnostima i obnašanjima dužnosti u sportu, Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora osnovalo je 19. prosinca 1996. Komisiju za skrb o ženama u sportu na čijem
je čelu do 2000. bila bivša rukometašica, olimpijka Katica Ileš.
Njezin program rada je podizanje svijesti o ulozi žena u sportu, poticanje sustava istraživanja o ženama u sportu, posebno s aspekta zdravstvenog, sociološkog, odgojnog, obrazovnog, ekonomskog i
društvenog stajališta, poticanje uključivanja žena u procese odlučivanja i javnih medija na obradu problematike.
Današnja predsjednica je Morana Paliković Gruden (predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza), a trenutno hrvatska komisija radi na dobivanju nacionalne televizijske koncesije sa sportskim programom, iako postoji jasna svijest o tome da samo dobivanje koncesije ne rješava pitanje medijske
zapostavljenosti ženskoga športa. Unutar Komisije određeni su i članovi čiji je zadatak da u dokumente Nacionalne strategije borbe protiv nasilja prilože i odredbu kojom bi se specificirala borba
protiv onog nasilja u sportu koje je prvenstveno usmjereno na žene.
I za kraj ostaje nada da će konačno današnji "pravi muškarac" shvatiti da i žena ima jednako pravo na bavljenje sportom!
Write a comment