Nizozemska paraolimpijska natjecateljica i triatlonka sa završenim Ironmanom Monique van der Vorst (1984.) ponovno može najsretnija raditi i trenirati svojim nogama nakon godina provedenih u invalidskim kolicima!
U dobi od 13 godina kao nadarena natjecateljica u hokeju na travi doživjela je ozljedu i
na operaciji gležnja ostala je bez osjećaja u nogama i postala je invalid. Tijekom vremena na rehabilitaciji upoznata je sa ručnom vožnjom kolica na 3 kotača (handcycling) a 2000. godine već se natjecala u prvoj
utrci koju je pobijedila sa samo 15 godina.
Monique van der Vorst je bila 10 puta državni prvak,6
puta europski prvak i 3 puta
svjetski prvak , drži rekord u maratonu (1h12min.) i 2009. godine proglašena
je najboljom paraolimpijkom svijeta.
Tijekom treninga na Floridi za paraolipijadu u Pekingu 2008. godine doživjela je sudar sa automobilom i jaka trzajna ozljeda leđne moždine prvotno je zaprijetila nesudjelovanjem na paraolimpijadi,
međutim odlučnost i velika motivacija dovele su je uz nošenje ovratnika ne samo do natjecanja, već
osvajanja 2 srebrne medalje. Danas joj samo nedostaje zlato iz Pekinga u utrci na 40 km gdje je zaostala za pobjednicom samo 0,13 sekundi.
2009. godine ne samo da je sudjelovala na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima, već je završila s odličnim vremenom od 11 sati 10 minuta i 13 sekundi
i postala 1. paratriatlonka s 'handcycle'.
U ožujku 2010. godine trenirajući u Španjolskoj doživjela je još jednu nesreću kada
se biciklist zabio u nju odostraga, a liječnici danas vjeruju kako je upravo ta nesreća odigrala ključnu ulogu u njezinom potpunom oporavku. Teški trzaj je prouzrokovao pomicanje nogama koje je Monique već tada osjetila. Tada je
na svojoj stranici napisala: '2010. godina za mene je počela velikim pobjedama u maratonima u Miamiju i
Melbourneu. Bila sam u najboljoj formi ikad, ali nikada nisam mogla zamisliti da će 2010. biti godina takvog trilera za mene i na kraju mi se ovo
sviđa. Opet sam doživjela nesreću nakon čega slijedi dugo
razdoblje u bolnici. U lipnju sam dobila veliki grč u
nogama i odjednom sam osjetila neke podražaja u mojim paraliziranim nogama.
Bilo je tako čudan osjećaj, jer
nisam osjetila ništa u lijevoj nozi već 12
godina. Kasnije sam mogla opet pomaknuti noge malo i od tog
trenutka sam stvarno pokušala vježbati sve da bi uspjela da moje noge rade
opet. Provela sam mjesece u bolnici i
rehabilitacijskom centru, ali sada
ponovno mogu hodati nakon što sam bila u invalidskim kolicima 13 godina!'
Oko polovice svih osoba s ozljedom leđne moždine imaju različite količine podražaja nakon nekog razdoblja, ali je rijetko biti u mogućnosti da se hoda opet', izjavio je dr. John
Ridwell, koji se specijalizirao za ozljede leđne moždine na University of
Glasgow. On je rekao da sportaš kao što je Van Der Vorst sigurno može
u startu imati bolje izglede za oporavak i
's jakim kardiovaskularnim sustavom i minimalnom mišičnom
masom, bilokoja osoba može i dalje nastaviti koristiti se i jačati svoj
živčani sustav i možda zaživjeti u potpunosti'. Sanjala je i pripremala se da pokuša osvojiti zlato na paraolimpijadi u Londonu 2012. godine.
Sada ima novi cilj: 'Želim hodati po cijele dane, početi trčati, istrčati prvu kraću utrku,
polumaraton pa maraton, završiti olimpijski triatlon i vratiti se na Ironman kao zdrava športašica. Ne želim stati, jer natjecati se u utrkama s drugim športašima to je najbolji osjećaj koji sam
doživjela! Znam da mi neće biti lako, ali uvijek si ponavljam: 'Don't just dream it, do it! If you don't like it, change it, change your attitude, but don't
complain!''
Write a comment